Mukopolisaharidoza - Tip I

Mukopolisaharidoza I (MPS I) je jedna od preko 40 rjetkih nasljednih bolesti koje se ubrajaju u skup lizosomskih bolesti nakupljanja, a za koje je karakteristično nakupljanje različitih produkata unutar stanice – u dijelovima stanice zvanim lizosomi.

MPS I je rijetka, nasljedna, progresivna, po život opasna lizosomska bolest nakupljanja koju uzrokuje nedostatak enzima alfa-L-iduronidaze.

Bolest se nasljeđuje autosomno recesivnim putem. Odnosno, oba roditelja oboljelog djeteta moraju biti nosioci mutiranoga gena (svaki od roditelja ima jedan zdravi i jedan mutirani gen), u tom slučaju svako dijete ima 25% vjerojatnoće obolijevanja (ako naslijedi od oba roditelja mutirani gen), 50% je vjerojatno nositelj jednog mutiranog gena i 25% vjerojatnosti da će biti bez bolesti i bez mutiranog gena.

Klinička slika bolesti je vrlo raznolika, od najtežeg oblika poznatog kao Hurlerin sindrom preko nešto blažih oblika pozantih kao Hurler-Sheieov i Sheieov sindrom. Mukopolisharidoza tip I uključuje raznolik spektar težine bolesti, simptoma i zahvaćenosti organskih sistema.

Nedostatak enzima alfa-L-iduronidaze dovodi do progresivnog nakupljanja glikozaminoglikana (GAG) u svim tjelesnim tkivima, što kao rezulat ima oštećenja funkcije organa koja mogu biti ireverzibilna.

Znakovi i simptomi

Mukopolisaharidoza I dijeli se u tri vrlo široke skupine u zavisnosti od težine simptoma bolesti:

• Najteži oblik se naziva Hurlerin sindrom  koji karakteriše usporeni mentalni razvoj koji se pogoršava tokom vremena. Takođe su prisutne i teške i progresivne tjelesne teškoće kao što su: progresivna ukočenost zglobova (neupalna), grube crte lica, deformacija skeleta, srčana bolest, opetovane infekcije gornjeg disajnog sastava, povećanje jetre i slezene, zamućenje rožnjače, gubitak sluha.
• Hurler-Sheieov sindrom  karakteriše normalan ili skoro normalan mentalni razvoj, ali teže tjelesne teškoće od bolesnika koji boluju od Sheieovog sindroma.
• Sheieov sindrom  obilježava normalan mentalni razvoj, blaže i manje progresivne tjelesne teškoće i bolesnici mogu doživjeti odraslu dob. I kod ovoga oblika MPS I prisutne su progresivne tjelesne teškoće kao što su: progresivna ukočenost zglobova (neupalna), deformacija skeleta, srčana bolest, opetovane infekcije gornjeg disajnog sastava, povećanje jetre i slezene, zamućenje rožnjače, gubitak sluha.

S obzirom na to da li je zahvaćen ili ne centralni nervni sistem mukopolisaharidoza tip I se može opisati kao teški ili nešto blaži oblik, ali se stanje kod svih oblika bolesti pogoršava tokom vremena.

Liječenje

Liječenje se sprovodi enzimskom nadomjesnom terapijom humanom rekombinantnom alfa-L-iduronidazom uz suportivne mjere u zavisnosti od prisutnih simptoma, ili se kao opcija kod teškog oblika bolesti može uzeti u razmatranje trasplantacija koštane srži.

Enzimsko nadomjesno liječenje humanom rekombinantnom alfa-L-iduronidazom, koja se primjenjuje sedmičnom infuzijom, kako bi se osigurala odgovarajuća količina enzima potrebna organizmu što se pokazalo učinkovitim u produžavanju i ukupnom kvalitetu života oboljelih, a najbolji rezultati se postižu ukoliko je liječenje započeto rano, prije nastupanja ireverzibilnih promjena.

Prvi i jedini lijek (humana rekombinantna alfa-L-iduronidaza) za liječenje mukopolisaharidoze I (MPS I) razvila je američka biotehnološka laboratorija Genzyme, a lijek je u EU odobren 2003. godine i jedan je od prvih lijekova za liječenje rjetkih bolesti uopšte.

Lijek za liječenje mukopolisaharidoze I (MPS I) je registrovan u Republici Hrvatskoj i dostupan je oboljelima od MPS I. Lijek je indiciran za dugotrajnu enzimsku nadomjesnu terapiju kod bolesnika sa potvrđenom dijagnozom mukopolisaharidoze tipa I. Liječenje se može započeti samo u Zavodu za genetiku i bolesti metabolizma Klinike za pedijatriju KBC Zagreb, Klinici za dječije bolesti Zagreb ili Zavodu za bolesti metabolizma Klinike za unutrašnje bolesti KBC Zagreb. Liječenje odobrava Bolničko povjerenstvo za lijekove.